Ratna jedinica “Džennetske hurije”

Nikada nisam pridavo toliku pažnju koliko smo hrabri momci i djevojke bili. Uvijek je na površinu izbijala ta dobrota koju smo nosiili sa sobom i briga jednih o drugima – KOLIKO SMO SE VOLJELI, više nego da smo rođena braća. Od 30-tak pripadnika ove jedinice 13 je poginulih, sve i jedan je ranjen a četvorica teško među kojima sam ja najgore.
U Monografiji 17. Viteške Krajiške Brigade zapisano je: “ Postojalo je nadmetanje u odabiru naziva tih jedinica unutar brigade. Najčešće su birane opasne zvijeri….to nije značilo da su pripadnici tih jedinica neozbiljni ili bezopasni borci nego čak suprotno. Na primjer, Džennetske hurije, ioako svojim nazivom izgledaju potpuno bezazleno, pomalo i romantično, bili su kvalitetna jedinica brigade. U toku sukoba s HVO, tokom druge polovine 1993. i prve polovine 1994. njeni pripadnici su uglavnom izginuli ili teškim ranjavanjima izbačeni iz ratnog stroja, te je naziv iz tog razloga nestao ali njihova hrabra borba sa oba neprijatelja govori da su bili mnogo opasniji ratnici nego je njihov naziv na to upučivao.” “Džennetske hurije (rajske ljepotice) su obećane žene šehidima, borcima koji poginu na Allahovom putu. Te žene su prema islamskom vjerovanju izvanredne ljepote i čednosti. Da ne bi bilo zabune, pripadnici jedinice nisu zbog nekog ‘dubokog vjerskog fanatizma’ dali naziv jedinici. Naziv je nasatao slučajno i kao reakcija na opasne nazive drugih jedinica. Ovi su htjeli pokazati da se više dive lijepim ženama nego opasnim zvjerima.”
18. februara navršava se 17-est godina od pogibije trojice pripadnika ove jedinice, bio je Ramazanski petak. Jedan je dobio posthumno Zlatni ljiljan a meni 17 godina od ranjavanja koje mi je promjenilo život zauvijek i bol za svim izgubljenim prijateljima posebno u ovom danu i u ovom mjesecu svake godine. El-Fatiha.