Related Posts
Ponovo FEBRUAR
Februar! Samo što je počeo i odmah u tuzi - skoro pa svake godine. Naravno bude tu i svaki put i po neko iznenađenje. Posjetio nas je amidža Mehmed koji živi u Atlanti, SAD. Daleko brate! Autom od Čikaga do Atlante kad ideš prije stigneš u Bosnu a avionom ako nas ide bar dvoje, skupo... Obradovao nas naš Medo ili ti Rosi kako su ga zvali kada je u mladosti igrao fudbal ijako smo bili u tuzi za našom Bihom - tečišnjom. Biha nam ode u istom mjesecu kada i njen brat koji je bio gazija 1994 god. I tako,…
18.02.2013. ŽIVIŠ ALI…
Kao i svake godine i ovaj put dočekah 18. februar, dočekah a volio bih da nisam. 19 godina je prošlo od pogibije tri ratna heroja, tri Šehida i ranjavanja nekoliko nas od kojih sam ja najteže i postah ratni vojni invalid zauvijek. Moj život od te noći se mijenja. Tuga za poginulima a moje ranjavanje samo je pogoršalo moju vječitu tugu i sjećanje. Sjećanje koje ne blijedi, tu je, teško i bolno. Još kada kao sad imam jake i preteške bolove i nakon tih 19 godina mogu samo jedno reći: ŽIVIM A VOLIO BIH DA SAM POGINUO TU NOĆ. Moj…
Ništa ljepše nego sabah dočekati u svom rodnom kraju
Izađeš na balkon a ono prelijep pogled u samo svitanje i rađanje novog dana. Ptičice pjevaju na sve strane, ponegdje se čuje i fazan a ponegdje laje pas, još ako imaš potočić, kao što je Brusunca, onda svu tu ljepotu dopunjuje veseli žubor vode koju opet jedva čuješ od veselog cvrkutanja razno raznih ptičica. Pogled na Kozaru prosto ti izvuče dah u iščekivanju izlaska Sunca a u ovo doba godine ono izlazi više Drenovače. Čini mi se da je čak ljepši izlazak Sunaca kada se pojavi sa Lisine ili piramide kako smo je mi zvali. I zaista u tom momentu…
