Ove godine po prvi put u mojoj kući svi su punoljetni i svi su imali pravo glasa i po prvi put ni JA niti itko od mojih nije glasao. Imalo se za koga, ALI…
Poslije još jednih po nas „sudbonosnih“ i „historijskih“ i „pitanje opstanka“ IZBORA u BiH 2022 godine gdje su kao i na svim predhodnim „svi pobjednici“ ostaje jedino jasno da je sve ustvari ostalo ISTO i što je najgore izgleda da nećemo nikada shvatiti da ništa i ne možemo promjeniti.
Prije nego napišem ono svoje najvažnije da napomenem: Godinama bio sam jako aktivan u Čikagu. Za svake izbore u BiH neumorno sam radio. Napravio sam svoj sistem rada i sve koje sam registrovao stvarno su i bili registrovani. Radio sam u svom stanu, džematu, udruženjima naravno uz pomoć i drugih: nekoliko osoba mi je pomagalo pri registraciji (ne mogu a da ne kažem da je Fadil Velić uvijek bio tu), netko je reklamirao preko radija i TV-a i na sve moguće načine smo obavještavali sviju gdje se mogu registrovati i šta im treba. Imao sam i pomoć iz Bosne naročito iz svoje općine, opštine Prijedor. I kada bi registrovani dobili onu gomilu papira da glasaju svi su imali moj broj i danima sam bio na telefonu objašnjavajući kako da ustvari i glasaju.
Nikada nisam bio član i jedne stranke ali onako kako je bilo potrebno Bosni tako smo i glasali. Ispočetka to su bili jedni pa potom smo osnovali našu kozaračku stranku i sa sigurnošću mogu reći i dokazati da smo mi iz Čikaga birali i dobili svoje ljude u opštini Prijedor. Taj projekat je propao i moleći da mi se bilo ko javi i pomogne za sljedeće izbore samo mi se javi jedna osoba iz Prijedora koji mi je želio pomoći oko registracije i bi ponovo iz Čikaga izabrani ti koji su pomogli meni (nama u Čikagu) ali u stvarnosti samo sebi to jest njima smo pomogli. Hoću reći da godinama iz Čikaga sam (smo) registrovali na stotine birača (odnosi se samo na Prijedor) ili iz Čikaga i čitavih SAD na hiljade birača.
Pored mog patritskog osjećaja postojao je i lični. Želio sam se vratiti sa svojom komplet familijom čim sa prizdravio, želio sam i sanjao da mi djaca idu u školu u moj Kozarac i Prijedor pa onda i u Sarajevo. Za 19 godina kada sam čvrsto odlučio o mislio se vratiti sa familijom ništa ama baš ništa i nikakvo pravo nisam ostvario. Da, oh jesam – ratna invalidnina (RVI u BiH 60% a u SAD kažu i priznaju 80%) koja je puno skočila, čak na 156 KM mjesečno. I ko mi je kriv: SVI! Od mene samog – koji sam puno vjerovao u ljude pa na dalje: od onih koji su mi trebali i morali me uputiti, pomoći, itd. I sa registracijom birača sam mislio da svima nama pomažem! I eto, u zadnjih nekoliko godina sam više u BiH, ali sam bez familije nego u SAD. Pokušavam da radim na svom imanju i zdravstveno se skoro uništim i onda primoran vratim se u Čikago na liječenje jer u Bosni ne mogu dobiti zdravstveno osim ako se odreknem svog rodnog Kozarca i prijevim u Federaciji…
A zašto ovo pišem o sebi: pa zato što mi je stalo i što me boli i žao mi! A evo i zašto:
Prije 4 godine po prvi put sam sa sinom glasao u svojim Kamičanima. Od ponosa i sreće sam plakao. Ove godine po prvi put u mojoj kući svi su punoljetni i svi su imali pravo glasa i po prvi put ni JA niti itko od mojih nije glasao. Imalo se za koga, ALI…
Bosne je oduvijek bilo i Bosne i Hercegovine će zauvijek biti. Krvlju je natopljena onih najboljih. Njeno unutarnje uređenje je nešto drugo i to drugo MI kao narod ili kao narodi ništa ne možemo promjeniti. Ništa nije do NAS! Sve i uvijek i iznova ostaje ISTO ma šta ko pričao i brbljao, zamajavao! U Bosni politički interesi su iznad svih ostalih i to stanje sve više i jako je pustilo svoje korijenje među naradom koji oponaša te svoje „političke elite“ u svojoj zajednici, u svom biznisu pa čak i u svojoj sopsvenoj familiji. A opet NIŠTA nije do NAS. Nametnuli su nam takav politički sistem da je to ne samo za naučno nego i za psihološko izučavanje!!!
Moje dugogodišnje mišljenje se promjenilo i sada mislim da bi jedni način neke promjene bio kada bi građani a pogotovo moj narod izrazio svoj građanski neposluh i da kažemo da nećemo glasati ili birati i tako natjerati sve one bjelosvjetske „dobronamjernike“ koji nam kroje ove naše sudbine da nešto napokon naprave od ove naše države jer je njena funcionalnost nemoguća i odgovara samo našim „velikim“ BiH političkim zlonamjernicima. Budimo realni, jedino stranci mogu donijeti promjene jer su oni ovaj politički sistem svakako i nametnuli. Sve je svake godine komplikovanije i sve zamršenije. Mi ne možemo više ni sebi a pogotovo svojoj djeci objasniti zašto nam je država takva kakva je, a kada dođu ili oni koji žive u BiH Bosnom prođu, ne može im biti jasno da u zemlji koja ima ama baš sve – nema ustvari NIŠTA. Lahko bi bilo napraviti bojkot izbora u BiH od strane naroda jer svakako i za svake izbore više od pet stotina hiljada (500.000), znači više od pola miliona je nevažećih glasačkih listića. A kada bi dva miliona reklo da neće glasovati i birati vrlo brzo bih se sve promjenilo.
Nisam glasao! Na one sve koju mogu uticati reći ću im da ne glasaju, da u izbornoj godini mogu gledati cirkus ŠOU na TV-eu i to na raznim balkanskim TV kanalima obavezno uz kokice i kakav po mogućnosti „domaći“ sok. Nemojmo se bolan više sekirati i mučiti, raspravljati i svađati, zamjerati kad nije do NAS. Mi se samo u svako „stanje“ uklopimo, između nas na površinu „isplivaju“ najpokvareniji i godinama nam se nametnu kao „lideri“ u kojoj samo oni i oni oko njih imaju korist. Svi drugi se ušute, pomire sa svojom sudbinom a pametni i sposobni povuku se u neki svoj svijet i to je to! I da, nek se nitko ne brine danas nam „heroji“ ne trebaju jer jedino što je sigurno da do oružanog sukoba nam je ostalo još od 15 do 20 godina – tako historija kaže, a ona je uvijek u pravu!
p.s. ma mi smo čudo!!! Mislim da ne postoji narod koji više voli svoju zemlju od bosanskohercegovačkog a kojem je načinjena ali i dalje se čini ogromna NEPRAVDA. Poslije ovog mog pisanja, pitanje za one koji su glasali i birali: zašto ste uopće glasali i jeste li sugurni da je baš Vaš glasački listić bio medju onih pola miliona nevažećih – ispravan?
