Bosanski TWITTER

Odlučih da se ovih dana aktiviram na Twitteru! Dodaje još jedan nalog svome imenu iz razloga što je uz moje ime nekako previše ozbiljnosti a pratim razne sportove i neko bi pomislio “gluposti” a želio bih dati komentare. Ujedno na tom profilu započeo sam pratiti twitterase iz BiH. O Bože dragi kako sam se razočarao! Ni Članovi Saveza komunista nebi imali takva pisanja a za sebe kažu da su “demokrate”.

Ponovo FEBRUAR

Februar! Samo što je počeo i odmah u tuzi - skoro pa svake godine. Naravno bude tu i svaki put i po neko iznenađenje. Posjetio nas je amidža Mehmed koji živi u Atlanti, SAD. Daleko brate! Autom od Čikaga do Atlante kad ideš prije stigneš u Bosnu a avionom ako nas ide bar dvoje, skupo... Obradovao nas naš Medo ili ti Rosi kako su ga zvali kada je u mladosti igrao fudbal ijako smo bili u tuzi za našom Bihom - tečišnjom. Biha nam ode u istom mjesecu kada i njen brat koji je bio gazija 1994 god. I tako,…

Razmišljam: POLICIJA, BORCI, BANJALUKA, PRAVDA

Prije tri godine, na jednim od prvih demonstracija demobilisanih boraca, gladnih i promrzlih, koji su a i dan danas samo traže zakonom obečana svoja prava, krenuh sa bratkom iz Kozarca za Sarajevo da im se pridružimo. U putu počeše padavine i snijeg. Morali smo stati jer preko Vlašića se tokom padavina nije moglo. Zakasnili smo! Ali ipak došli smo dok su se borci, RVI i ostali skoro svi razišli. Policija prilazi u grupama prema zgradi Vlade Federacije BiH. Ostao sam bez riječi vidjevši specijalce policije, SIPA-e, snajperista i ko zna kakvih sve ne formacija i to sa dugim i kratkim…

20 godina poslije: KADA BOLI BOSNU – MENE BOLI JOŠ VIŠE

Dugo, predugo nisam pisao a pišem već godinama: tekstove iz srca, iz ljubavi, poštovanja i nostalgije prema svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Imam danas dvije domovine (kao i većina nas) u jednoj sam rođen i sve sam joj dao a u drugoj su mi djeca rođena i dosta toga mi daje. 18. februar kao i svake godine je za mene poseban. DAN u kome sam teško ranjen i dan u kome sam izgubio jedne od najboljih prijatelja. U ratu imate mnogo prijatelja, vaš život je u njihovim rukama kao što je i njihov u vašim i svaki dan u kome…

18.02.2013. ŽIVIŠ ALI…

    Kao i svake godine i ovaj put dočekah 18. februar, dočekah a volio bih da nisam. 19 godina je prošlo od pogibije tri ratna heroja, tri Šehida i ranjavanja nekoliko nas od kojih sam ja najteže i postah ratni vojni invalid zauvijek. Moj život od te noći se mijenja. Tuga za poginulima a moje ranjavanje samo je pogoršalo moju vječitu tugu i sjećanje. Sjećanje koje ne blijedi, tu je, teško i bolno. Još kada kao sad imam jake i preteške bolove i nakon tih 19 godina mogu samo jedno reći: ŽIVIM A VOLIO BIH DA SAM POGINUO TU NOĆ. Moj…

18. FEBRUAR – iz godine u godinu: SJEĆANJA I BOL

18-sti je u mjesecu, 18 godina je prošlo od tog „Krvavog Petka“ i jedne strašne bitke u kojoj je puno krvi proliveno za zemlju Bosansku, životi izgubljeni, snovi neostvareni ostaše i neki invalidima postaše, životi mnogih familija se promjeniše da posljedice i danas postoje. A sve za te Bosno i Hercegovino koja su krvlju natopljena vijekovima i da ti zemlja krv ne guta danas bi „krvavo more“ bila. Na ovaj dan i oko ovoga dana tako se loše osjećam. Ratni vojni invalid postade toga jutra i izgubih tri dobra prijatelja, kao biseri su bili. Naviru sjećanja, ogroman bol u duši…

Ratna jedinica “Džennetske hurije”

Nikada nisam pridavo toliku pažnju koliko smo hrabri momci i djevojke bili. Uvijek je na površinu izbijala ta dobrota koju smo nosiili sa sobom i briga jednih o drugima – KOLIKO SMO SE VOLJELI, više nego da smo rođena braća. Od 30-tak pripadnika ove jedinice 13 je poginulih, sve i jedan je ranjen a četvorica teško među kojima sam ja najgore. U Monografiji 17. Viteške Krajiške Brigade zapisano je: “ Postojalo je nadmetanje u odabiru naziva tih jedinica unutar brigade. Najčešće su birane opasne zvijeri….to nije značilo da su pripadnici tih jedinica neozbiljni ili bezopasni borci nego čak suprotno. Na…

KRVAVI PETAK

U magazinu "Nova Svijest" imali smo rubriku pod nazivom "Gazija pise". U toj rubrici Bosanske gazije su pisali svoje licne i istinite dozivljaje. Ovo je jedan dozivljaj na 18. februar devedeset i neke.                                                 Svašta čovjek doživi i proživi i često pomisli da bi bilo bolje da nije preživio. Rane ostaju kako po tijelu tako i one teže - u duši. Šesnaest godina je prošlo ali mi se čini da je iz godine u godinu sve teže. Svake godine mjesec februar doživim sa bolom u duši, već mi se je i familija pomirila stim da me taj mjesec ostave na…

Ništa ljepše nego sabah dočekati u svom rodnom kraju

Izađeš na balkon a ono prelijep pogled u samo svitanje i rađanje novog dana. Ptičice pjevaju na sve strane, ponegdje se čuje i fazan a ponegdje laje pas, još ako imaš potočić, kao što je Brusunca, onda svu tu ljepotu dopunjuje veseli žubor vode koju opet jedva čuješ od veselog cvrkutanja razno raznih ptičica. Pogled na Kozaru prosto ti izvuče dah u iščekivanju izlaska Sunca a u ovo doba godine ono izlazi više Drenovače. Čini mi se da je čak ljepši izlazak Sunaca kada se pojavi sa Lisine ili piramide kako smo je mi zvali. I zaista u tom momentu…

Pocetak

Davno sam, mozda, trebao poceti sa ovim jer sve sto se ne zapise, propada, pada u zaborav a svatko od nas ima sta reci. Nadam se da ce posjetiocima biti zabavno posjecivati ovaj blog a i meni zadovoljstvo pisati.