30 GODINA: 18.02.1994. – 18.02.2024.

Danas je taj moj DAN i NOĆ, danas je 18. Februar, danas je moj "DAN ŠEHIDA/GAZIJA/RATNIKA". Almin, Samir i Salko su nas te 94 hrabro napustili a ostali na razne načine nastradali. Danas na isti dan nakon 30 godina nas je još malo ostalo živih. Bog dž.š. određuje, mi živimo i umiremo, radujemo se i tugujemo. Prošla godina mi je zdravstveno jako teška bila i još je i pripremam se za ovaj dan već više od mjesec dana. Niti su živci, niti srce, nepravda a pogotovo leđa toliko jaki da izdržavaju sav pritisak života. A živjeti se mora! Međutim Bog…

SLIKE KOJE SU OBIŠLE SVIJET (i pomoć koja nikada nije dobijena)

Kao po nekom pravilu oko svake 4 godine moj potočić Brusnica (ili Brusunca kako smo mi to u Kamičanima govorili oduvijek) poplavi/izlije se iz svog korita i poplavi jedan dio Kamičana. Isto to urade Vrijeska i Kulina. Također kao po nekom pravilu LED i GRAD udari na različita područja Kozarca svake dvije godine i to ljeti. Interesantno je to da se ovo ne dešava u isto vrijeme na cijelom području opštine Prijedor ili dolinom rijeke Sane. U pitanju je ipak potkozarje! Brusnica / Brusunca Ove godine, koja je vremenski bila jako lijepa i ugodna ipak se dešavaju poplave pred sam…

ZAŠTO MORAMO GLASATI

Jedna od osnova DEMOKRATIJE je GLASANJE tj. birati i biti biran. Zbog svega onoga što se dogodilo na području opštine Prijedor početkom 90-tih godina nama je glasanje ne više samo moralna, patriotska, korisna ili demokratska nego SVETA DUŽNOST. Jedino „oružje“ koje imamo i jedini pokazatelj da POSTOJIMO i da su postojali svi NAŠI nevini koji više nisu sa nama jeste, da se registrujemo i da glasamo. Sve dok se registrujemo i glasamo POSTOJIMO i POSTOJALI SU nama drage osobe. To je jedna od obaveza svih nas o kojoj bi se moglo naširoko pisati ali pored ovoga bitne su i druge…

Bosanski TWITTER

Odlučih da se ovih dana aktiviram na Twitteru! Dodaje još jedan nalog svome imenu iz razloga što je uz moje ime nekako previše ozbiljnosti a pratim razne sportove i neko bi pomislio “gluposti” a želio bih dati komentare. Ujedno na tom profilu započeo sam pratiti twitterase iz BiH. O Bože dragi kako sam se razočarao! Ni Članovi Saveza komunista nebi imali takva pisanja a za sebe kažu da su “demokrate”.

Razmišljam: POLICIJA, BORCI, BANJALUKA, PRAVDA

Prije tri godine, na jednim od prvih demonstracija demobilisanih boraca, gladnih i promrzlih, koji su a i dan danas samo traže zakonom obečana svoja prava, krenuh sa bratkom iz Kozarca za Sarajevo da im se pridružimo. U putu počeše padavine i snijeg. Morali smo stati jer preko Vlašića se tokom padavina nije moglo. Zakasnili smo! Ali ipak došli smo dok su se borci, RVI i ostali skoro svi razišli. Policija prilazi u grupama prema zgradi Vlade Federacije BiH. Ostao sam bez riječi vidjevši specijalce policije, SIPA-e, snajperista i ko zna kakvih sve ne formacija i to sa dugim i kratkim…

20 godina poslije: KADA BOLI BOSNU – MENE BOLI JOŠ VIŠE

Dugo, predugo nisam pisao a pišem već godinama: tekstove iz srca, iz ljubavi, poštovanja i nostalgije prema svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Imam danas dvije domovine (kao i većina nas) u jednoj sam rođen i sve sam joj dao a u drugoj su mi djeca rođena i dosta toga mi daje. 18. februar kao i svake godine je za mene poseban. DAN u kome sam teško ranjen i dan u kome sam izgubio jedne od najboljih prijatelja. U ratu imate mnogo prijatelja, vaš život je u njihovim rukama kao što je i njihov u vašim i svaki dan u kome…

18. FEBRUAR – iz godine u godinu: SJEĆANJA I BOL

18-sti je u mjesecu, 18 godina je prošlo od tog „Krvavog Petka“ i jedne strašne bitke u kojoj je puno krvi proliveno za zemlju Bosansku, životi izgubljeni, snovi neostvareni ostaše i neki invalidima postaše, životi mnogih familija se promjeniše da posljedice i danas postoje. A sve za te Bosno i Hercegovino koja su krvlju natopljena vijekovima i da ti zemlja krv ne guta danas bi „krvavo more“ bila. Na ovaj dan i oko ovoga dana tako se loše osjećam. Ratni vojni invalid postade toga jutra i izgubih tri dobra prijatelja, kao biseri su bili. Naviru sjećanja, ogroman bol u duši…

KRVAVI PETAK

U magazinu "Nova Svijest" imali smo rubriku pod nazivom "Gazija pise". U toj rubrici Bosanske gazije su pisali svoje licne i istinite dozivljaje. Ovo je jedan dozivljaj na 18. februar devedeset i neke.                                                 Svašta čovjek doživi i proživi i često pomisli da bi bilo bolje da nije preživio. Rane ostaju kako po tijelu tako i one teže - u duši. Šesnaest godina je prošlo ali mi se čini da je iz godine u godinu sve teže. Svake godine mjesec februar doživim sa bolom u duši, već mi se je i familija pomirila stim da me taj mjesec ostave na…

Ništa ljepše nego sabah dočekati u svom rodnom kraju

Izađeš na balkon a ono prelijep pogled u samo svitanje i rađanje novog dana. Ptičice pjevaju na sve strane, ponegdje se čuje i fazan a ponegdje laje pas, još ako imaš potočić, kao što je Brusunca, onda svu tu ljepotu dopunjuje veseli žubor vode koju opet jedva čuješ od veselog cvrkutanja razno raznih ptičica. Pogled na Kozaru prosto ti izvuče dah u iščekivanju izlaska Sunca a u ovo doba godine ono izlazi više Drenovače. Čini mi se da je čak ljepši izlazak Sunaca kada se pojavi sa Lisine ili piramide kako smo je mi zvali. I zaista u tom momentu…